Sead Muhamedagić: Godišnja nagrada Damjanu Laloviću


Obrazloženje godišnje nagrade za

nebeletrističku prozu „Josip Tabak“

(Thomas Mann: Razmatranja nepolitičnog čovjeka“, Disput/Hrvatsko filološko društvo, Zagreb 2018.)


Najopsežnije nefikcionalno djelo neupitnog klasika njemačke i svjetske književnosti Thomasa Manna (1875-1955) odnedavno je hrvatskom čitateljstvu dostupno u prijevodu koji je predmet ovog obrazloženja. Upoznavanje s esejističkim konvolutom sui generis otvara ne samo potpuniji pogled na Mannovo književno stvaralaštvo, nego nam daje mogućnost sagledavanja drukčijeg, u nas veoma slabo poznatoga euforičnog ozračja koje je neposredno nakon izbijanja Prvoga svjetskog rata zapljusnulo njemačko duhovno obzorje. Katarzično poimanje rata kojim je do stanovite mjere prožeta ova knjiga samo je jedna od značajki koje lektiru ovog poetološki teško odredivoga uratka čine izrazito zanimljivim čitateljskim doživljajem.

Gledano iz prevodilačkog očišta, Mannova su “Razmatranja“ nadasve tvrd orah. Već se u predgovoru suočavamo sa za Thomasa Manna itekako karakterističnim analitičkim hipotaksama koje iziskuju posebnu čitateljevu usredotočenost na tekst. Damjan Lalović, duboko svjestan izazovne težine književno-prevodilačkog zadatka i s time povezane koautorske suodgovornosti, u ovaj je marcijalni filološki pothvat upregnuo svekoliko redaktorsko, lektorsko i čitateljssko iskustvo, što pasioniranim poznavaocima nesporno respektabilnih Disputovih izdanja nipošto nije nepoznanica! Tome se bogatom i šarolikom iskustvu u ovom slučaju pridružuje prevodiočev samozatajno njegovan literarni talent što osobito dolazi do izražaja kad Thomas Mann poput istančano muzikalna orguljaša pozorno odabire tematski profilirane i specifičnosti diskursa primjerene stilske „registre“, često ne odolijevajući sklonosti dosjetljivim varijacijama na raznorazne teme koje stihijski proistječu iz guste tekstualne izričajnosti.

Iz letimična uspoređivanja pojedinih prijevodnih ulomaka s izvornikom uočljivo je Lalovićevo u dosljednosti funkcionalno ustrajavanje na s nepravom mistificiranoj prevodilačkoj „vjernosti“ izvorniku, što je rezultiralo dostatno prohodnim, zahvaljujući fleksibilnoj rastresitosti hrvatske sintakse neopterećujuće čitkim prereknućem iz kojega hrvatski čitatelj koji se već „brčkao“ u uskovitlanu Mannovom rječotoku s lakoćom pluta i ovim novostečenim rukavcem kroz koji će ga uz brižljivo sačinjene Lalovićeve razjašnjujuće prevodilačke bilješke pouzdano provesti i znalački za ovo izdanje napisan popratni esej moga cijenjenog kolege i studijskih vremena Marijana Bobinca.

S obzirom na činjenicu da u „Razmatranjima“ ima teško razumljivih mjesta koja su s jedne strane uzrokovana piščevim minucioznim zalaženjem u zamršene misaone sklopove o kojima je pisao, dok su s druge strane plod pomalo začuđujuće, za Thomasa Manna inače netipične, ali u ovom slučaju mjestimice upadljivo manjkave akribičnosti kad je riječ o citiranju drugih autora, Lalović je, neusiljeno se oslanjajući na komentare priređivača izvornika (Hermann Kurzke), učinio sve što je bilo u njegovoj moći da postigne razumljivost takvih teških mjesta, a u pojedinim je slučajevima, ne želeći ništa prepustiti površnoj otpriličnosti, posezao za recentnim prijevodima ove knjige na francuski i engleski jezik, kako bi se i na taj način dodatno uvjerio da je na tragu autorova izvornog zamišljaja.

Iz svega navedenoga razvidno je da se u ovom slučaju radi o svojevrsnu prevodilačkom podvigu. Jednoglasna odluka našega Povjerenstva za dodjelu nagrada čvrst je dokaz da itekako ima smisla stvarati književne prijevode visoke literarne kakvoće. Našem laureatu, mome cijenjenom kolegi i dragom prijatelju Damjanu Laloviću, želim još mnogo zahtjevnih i uzbudljivih književnih prijevoda.

 Podijeli na društvenim mrežama