Ursula Burger: Godišnja nagrada Vandi Mikšić

OBRAZLOŽENJE: GODIŠNJA NAGRADA JOSIP TABAK ZA POEZIJUVanda MikšićAimé Césaire: Bilježnica povratka u zavičaj (Cahier ďun retour au pays natal) (izdavač: Kulturna udruga Fotopoetika, 2020.)

Jedan od utemeljitelja pokreta crnaštva (négritude) u frankofonskoj kulturi, Aimé Césaire (1913.-2008.) bio je pisac, pjesnik, dramatičar i političar s Martinika, koji je svoj život posvetio borbi protiv nejednakosti i kolonijalizma, a njegovo kulturno, političko i književno djelovanje ostavilo je snažan pečat diljem svijeta. 
Bilježnica povratka u zavičaj  je poema u prozi koja je nastajala godinama. Njezino pisanje započelo je u ljeto 1935., kad je, kao dvadesetdvogodišnji pariški student, Aimé Césaire došao u posjet svom prijatelju i budućem uglednom profesoru i akademiku Petru Guberini, u Šibenik. Ondje je Césaire kroz prozor ugledao neko kopno za koje je pomislio da je otok i poželio saznati kako se zove. Bila je riječ o Martinski i oduševljeni Césaire odvratio je da bi se Martinska na francuskom zvala Martinique kao i njegov rodni otok, na koji ga je ovaj kraj podsjetio. I naslov djela povezan je s tim autorovim boravkom u Šibeniku: naime, u predgovoru ovom izdanju, Vanda Mikšić navodi kako je Césaire od Guberine zatražio komad papira ne bi li zapisao prve ideje za poemu, na što mu je ovaj odgovorio: «Imam samo ovu bilježnicu». Cijeli ovaj kontekst ostao bi nam, naravno, nepoznat da se ovog prijevoda nije uhvatila upravo temeljita i znatiželjna prevoditeljica, pjesnikinja i znanstvenica Vanda Mikšić.
Bilježnica povratka u zavičaj smatra se himnom crnaštva i antikolonijalnog pokreta. Prvi put objavljena 1939. godine, poema je svoju konačnu verziju dobila tek u dvojezičnom izdanju iz 1947., a zanimljivo je da ju je na engleski preveo André Breton. Breton koji je Césairea iznimno cijenio, u svom predgovoru izdanju iz 1947., nezaobilaznom dokumentu jednog vremena, koji je prevoditeljica u potpunosti prenijela na kraju hrvatskog izdanja, napisao je: “I to je crnac koji se francuskim jezikom danas služi kao nijedan bijelac. (…) I to je crnac koji nije samo crnac nego i potpun čovjek, koji iznosi sva čovjekova pitanja, sve njegove tjeskobe, sve nade i sve zanose i koji će mi se sve više nametati kao prototip dostojanstva.”Bilježnica povratka u zavičaj nabijena je snažnim unutarnjim razdorom i preispitivanjem pred autorov povratak u domovinu. Césaire se u njoj obračunava s višestoljetnom bjelačkom kulturom porobljavanja i koloniziranja, no kori i crnca koji je ponizno prihvaćao sudbinu podjarmljenog, pa i onog, dvoličnog, u sebi, koji ponekad gubi osjećaj za lojalnost (“Moje junaštvo, kakve li farse!”)
Hrvatsko izdanje Bilježnice povratka u zavičaj u prijevodu Vande Mikšić ne sadrži dakle “samo” prijevod ove složene i važne poeme, već je pomno opremljeno i prevoditeljičinim uvodom i bibliografijom, koja nas, među ostalim, upućuje na dosadašnju recepciju Césairea u Hrvatskoj, ali i opsežnim i za razumijevanje presudnim fus-notama, koje sadržavaju informacije o pjesnikovu životu, kontekstu nastajanja djela, manje poznatim riječima i izrazima, a koje su rezultat pomnog istraživanja tijekom rada na prijevodu. Povrh toga, u knjizi su objavljeni i već spomenuti pogovor Andréa Bretona izdanju iz 1947. i pogovor koji sadrži tekst o Bilježnici, iz pera Petra Guberine, iz 1967.
Stilski, Bilježnica nosi pečat modernizma i nadrealizma, kao i crnačke tradicije. Osim u snažnoj metaforici i simbolici te tijesnoj povezanosti s prirodom, ona se, kao što i sama prevoditeljica navodi u uvodu, “ogleda u specifičnom korištenju ritma kao bitnog pjesničkog gradivnog sredstva, kroz ponavljanja, paralelizme, izmjenu kratkih stihova i proznih dionica te se može konstatirati kako je riječ o poetskom jazzu koji se, uostalom, u tekstu i izrijekom spominje”. Poema je pisana u slobodnom stihu, uz česte odmake od pravopisnih normi; točke, zarezi i velika i mala slova nalaze se ponekad na neočekivanim mjestima, što iz pera velikog poznavatelja francuskog jezika ukazuje na potrebu za transgresijom normi. I dezartikulirana sintaksa i izrazito bogat i širok leksik koji pokriva od francuskog slenga, svakodnevnih izraza, kreolskih izraza i kulturema te termina iz područja botanike, zoologije, medicine, geografije i sl., neologizme i izrazito rijetke riječi, od kojih su se pojedine pojavile tek jednom ili dvaput u povijesti, govore nam o složenosti zadatka pred kojim se našla Vanda Mikšić, prevodeći ovu poemu. S više od šezdeset samostalnih prijevoda i nekoliko pjesničkih zbirki u svojoj bibliografiji, prevoditeljica i pjesnikinja Vanda Mikšić ovim prijevodom omogućila nam je još jedno nezaboravno iskustvo uživanja u tekstu. Hvala joj na tome. 
Ursula Burger

 Podijeli na društvenim mrežama