Stalne aktivnosti


Radionice

Cilj prevodilačke radionice jest mladim prevodiocima ili onima koji bi se, nakon završenog studija jezika i književnosti, željeli baviti prevođenjem, omogućiti upoznavanje sa specifičnom problematikom prevođenja.

Svaka radionica započinje s četiri uvodna predavanja za sve polaznike, na sljedeće teme: prvi prevodiočev susret s književnim tekstom; aktualni hrvatski jezični standard i njegova primjena u prevođenju; relativnost prevodilačkog rezultata i problemi recepcije; mjesto prevodioca u procesu nastanka knjige.

Predavači na pojedinim sekcijama, koji su sudjelovali i u izradi koncepcije radionice, profesori su Filozofskog fakulteta u Zagrebu i ugledni književni prevodioci.



Zagrebački prevodilački susret

Bijenalni skup međunarodnoga karaktera u organizaciji DHKP-a.

Dosadašnji susreti



Okrugli stolovi i tribine

Dosadašnja zbivanja



Izdavačka djelatnost

Više o ovom izdanju Kupite u Superknjižari
Više o ovom izdanju Kupite u Superknjižari

Svjetska književnost u hrvatskim prijevodima
(1945-1985)

Autori: Nataša Dragojević i Fikret Cacan

Društvo hrvatskih književnih prevodilaca, Zagreb, 1989.

Riječ je o knjizi koja je prvobitno bila zamišljena kao spomen-izdanje u povodu tridesete godišnjice osnutka DHKP-a, s naslovom „Bibliografski leksikon članova DHKP“. Uvidjelo se, međutim, da rukopis ne udovoljava strožim bibliografskim kriterijima pa je projekt ambicioznije postavljen i na koncu minuciozno proveden. Knjiga sadrži bibliografiju knjiga iz svjetske književnosti prevedenih na hrvatski književni jezik u razdoblju od 1945. do 1985. godine, a obuhvaća samo monografske publikacije. Umjesto nacionalnog i teritorijalnog, dakle, pri uvrštavanju građe autori su odabrali jezični kriterij. Izabrana je, nadalje, decimalna bibliotečna klasifikacija. autori su uvršteni u pojedine književnosti prema jeziku na kojemu pišu, a za svaku jedinicu naveden je skraćeni bibliografski opis. Književna djela svake nacionalne književnosti podijeljena su na tri osnovna književna roda. Knjiga obuhvaća kazalo prevodilaca, kazalo autora, kazalo anonimnih i kolektivnih djela te kazalo priređivača.

Mlađi će naraštaji možda smetnuti s uma kakav je posao predstavljalo prikupljanje građe za jednu takvu knjigu u doba dok nije bilo kompjuterskog i internetskog pretraživanja knjižnih jedinica, dok je trebalo listati i kopati po katalozima, leksikonima, časopisima i rukopisima. Utoliko je, bez obzira na moguće propuste, riječ o radu koji zaslužuje veliko priznanje, i možemo samo poželjeti da se netko u bliskoj budućnosti prihvati posla sastavljanja bibliografije prijevoda od 1985. godine do danas i jednako ga temeljito obavi. S obzirom na navedenu tehnološku pomoć, taj bi posao danas bio umnogome lakši, a njegovu općekulturnu važnost i korist, vjerujemo, nije potrebno posebno isticati.