Društvo


Kratka povijest DHKP

U hrvatskom kulturnom prostoru književno prevođenje ima višestoljetnu tradiciju kojoj su razlozi u njegovu geopolitičkom položaju ali i u njegovoj znatiželji i otvorenosti, nerijetko svojstvenoj tzv. malim narodima. Opće je mjesto da je npr. hrvatski prijevod (Dominko Zlatarić) spjeva Aminta Torquata Tassa tiskan čak prije izvornika, kao i da je Fran Krsto Frankopan na isti način preveo Moliereova Georgesa Dandina.

U razdoblju nakon II. svjetskog rata, želja i potreba za većim kulturnim upoznavanjem institucionalizirala je prevodilaštvo kao profesiju. U cijelom svijetu prevodioci se počinju udruživati u strukovne organizacije, pa je 1953. u Parizu osnovana i Međunarodna federacija prevodilaca (FIT - Fédération internationale des traducteurs), koja će u mreži organizacija i agencija Ujedinjenih Naroda dobiti pri UNESCO-u status međunarodne nevladine organizacije u kategoriji A i s godinama okupiti nacionalna društva prevodilaca svih usmjerenja (književni, tehnički i znanstveni, konferencijski...).

Iste te godine, 1953., hrvatsko je društvo književnih prevodilaca upisano u Zagrebu u sudski registar. Osnivačka skupština održana je 11. studenoga 1952. i na njoj su utvrđeni temeljni zadaci Društva te izabran upravni odbor u sastavu: Gustav Krklec (predsjednik), Roman Šovary (potpredsjednik), Jerka Belan i Radovan Ivšić (tajnici), Iva Adum (blagajnik), te Ivo Frangeš, Zlatko Gorjan, Berislav Grgić, Ivo Hergešić, Ljudevit Jonke i Tone Potokar (članovi).



Temeljni zadaci Društva

Temeljni zadaci Društva nisu se bitno promijenili u posljednjih pedesetak godina. Svrha djelatnosti današnjeg Društva hrvatskih književnih prevodilaca (DHKP) ostaje ostvarivanje i usklađivanje zajedničkih interesa i prava književnih prevodilaca, te kontinuirani rad na podizanju razine našeg prevodilaštva i kulture. U tu svrhu DHKP priređuje tematske skupove, organizira stručne radionice te javne tribine i sudjeluje u kulturnim projektima vezanim uz književnost i kulturu. U okviru svoje izdavačke djelatnosti DHKP objavljuje vrijedna djela stranih književnosti u prijevodu svojih članova te stručne knjige raznih profila (npr. bibliografija Strana književnost u hrvatskim prijevodima 1945-85.), i sudjeluje u prijevodnim projektima drugih nakladnika.

Prevodilac koji želi postati redovnim članom DHKP podnosi pismenu prijavu u kojoj navodi biografske i bibliografske podatke te prilaže najmanje jedan objavljeni prijevod kulturno relevantnog književnog ili srodnog djela i izvornik. Kandidat se prima u članstvo na temelju pozitivne recenzije priloženog prijevoda.
DHKP dodjeljuje godišnju nagradu na najbolji književni prijevod u protekloj godini kao i nagradu za životno djelo. Nagrada, koja se sastoji od brončane plakete, podjeljuje se isključivo članovima.

1994. godine DHKP je primljeno u krovnu europsku književnoprijevodnu asocijaciju, Europsko vijeće udruženja književnih prevodilaca (Conseil européen des associations des traducteurs littéraires - CEATL).

Redovni članovi DHKP koji se žele profesionalno posvetiti isključivo prevođenju i steći članstvo u krovnoj udruzi svih samostalnih umjetnika Hrvatske (Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika) mogu od DHKP dobiti pismenu preporuku.