Pregled novosti

OBRAZLOŽENJE - NAGRADA JOSIP TABAK ZA PRIJEVOD KNJIŽEVNOSTI NAMIJENJENE DJECI I MLADIMA

Nagrada se dodjeljuje Snježani Husić za prijevod djela Philipa Pullmana Grimmove bajke za male i velike (Vuković & Runjić)

Ako znamo da je književnost za djecu nova kategorija, koja je prvi procvat doživjela tek u 19. stoljeću, ne čudi što je i razmatranje prijevoda takve književnosti kao specifične kategorije vrlo svježe. Danas smo svjesni da su djeca mali ljudi kojima je, katkad teže nego odraslima, podvaliti praznu slamu. Knjigu koja im se ne sviđa djeca će bez grizodušja odbaciti, a s dosadne predstave će otići.  No, postoje neke stvari o kojima roditelji ipak znaju više. Kao što se trude djeci ponuditi zdravu hranu, tako se trebaju truditi ponuditi im zdravo štivo - koje će im razviti maštu i osjećaj za jezik. Tako gledano, velika je odgovornost na roditelju kada treba izabrati knjigu. Vjerujem da se svaki roditelj često zatekao kako čitajući naglas djetetu ad hoc lektorira i redigira tekst knjige. Stoga vjerujem da će se svi složiti kako dobar prijevod za djecu zlata vrijedi.

Snježana Husić prekaljena je prevoditeljica, koja je već mnogo puta izvojevala pobjedu nad tvrdim orasima talijanske i engleske književnosti, a danas prima nagradu za prijevod Grimmovih bajki za male i velike Phillipa Pullmana, engleskog pisca proslavljenog trilogijom za djecu i one koje se tako osjećaju, pod naslovom Njegove mračne tvari. Odakle taj Pullman, možda ćete se zapitati, i zašto on posreduje između nas i dobro nam poznate braće Grimm? Ponesen bezvremenošću i prostodušnim šarmom njihove slavne zbirke, Pullman se smjelo odlučio priključiti pripovjedačima koji su stoljećima prepričavali i dotjerivali narodne bajke, kojima imena povijest u pravilu ne pamti, s izuzetkom časne nekolicine, čija su imena zabilježila slavna braća. Izabrao je pedeset priča i pokušao postići „ton pročišćen vjekovnim laštenjem“, smiren i bezimen, kao što piše u predgovoru. A opet, svjestan je da će svaki autor ponešto dodati, ponešto oduzeti, odajući vlastiti senzibilitet, te se priključiti redovima onih koji su bajke prije njega „laštili“.

Pred prevoditeljicom je, stoga, bio isti zadatak, koji je majstorski ispunila. Trebalo je zadržati prozračan i pitak stil izvornika, lišen arhaiziranja, a opet nekako otmjeno nostalgičan, koji ne bježi od starine suvremenome idiomu. Kao i Pullman, prevoditeljica se vratila odmjerenome stilu pripovjedača koji se drži sjene i pušta da plamen obasja drevne likove i njihove čudesne zgode. Njezin je prijevodni stil slobodan od suvišnih ukrasa i podilaženja djeci. Pritom se služila riznicom postojećih hrvatskih prijevoda braće Grimm, na kojima je odraslo mnogo naraštaja, tako da imena poput Snjeguljice, Cvilidrete ili Pepeljuge danas samorazumljivo pripadaju hrvatskome vokabularu, prirodno, kao da u njemu oduvijek postoje.

Ova zbirka ne objavljuje naslovom slučajno da je namijenjena malima i velikima, jer su priče popraćene katkad opsežnim tumačenjima i bilješkama, namijenjenima odraslom čitatelju. Snježana Husić je u popisima literature i autorovim bilješkama uložila velik trud da pronađe izvore na hrvatskome jeziku, gdje je to moguće, te uputi čitatelja na daljnje istraživanje bajki.

Ova knjiga svojom namjenom zapravo izvrsno dočarava ulogu prevoditelja koji radi za djecu. Prevoditelj, naime, treba zadovoljiti kriterije upućenoga odrasloga čitatelja, koji traži točnost, jezičnu vještinu i pouzdanu informaciju, ali i udovoljiti želji djeteta da doživi ljepotu stila i stvori pred očima čudesne slike koje je autor zabilježio na papir. Snježana Husić je, ne prvi put, uspjela u svemu tome i stoga svakako zaslužuje ovogodišnju nagradu, jer je malim i velikim hrvatskim čitateljima osigurala užitak povratka slavnim bajkama braće Grimm u svesku koji će se nedvojbeno čitati još mnogo, mnogo naraštaja.

Dr. sc. Petra Mrduljaš