Tomislav Ivančić: Nagrada za životno djelo Adalbertu Rebiću (lipanj 2010.)

Prof. dr. sc. Adalbert Rebić rođen je 1937. godine u Hrvatskom zagorju. Srednju klasičnu gimnaziju završio je u Zagrebu a studij teologije i biblijskih znanosti na Papinskom sveučilištu Gregoriana i pripadnom Biblijskom institutu u Rimu, gdje je i doktorirao. Sve do svog umirovljenja 2005. godine radio je kao profesor biblijskih znanosti i orijentalnih jezika (hebrejski, aramejski, sirijski i arapski) na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Objavio je iz svoje struke 28 djela te oko 400 članaka u raznim domaćim i inozemnim časopisima.

Prevođenjem se počeo baviti po svršetku svojih filozofsko-teoloških studija u Rimu 1968. godine i početkom svoje nastavničke djelatnosti. Prevodio je uglavnom djela svoje struke.

Ipak već i prije nego je završio studije u Rimu urednici prijevoda Biblije na hrvatski jezik Jure Kaštelan i Bonaventura Duda (Biblija, Stvarnost 1968.godine) povjerili su mu zadaću da lektorira hrvatski prijevod Jeremije proroka, knjige Tužaljki i Ezekijela proroka uspoređujući ga s izvornim tekstom. Iako je još bio student on se pokazao vrsnim pomoćnikom u kritičkom prevodilačkom radu lektoriranja. Radilo se naime o mnogostrukoj lekturi, kako jezičnoj, tako teološkoj, kao i originalno biblijskoj.

Drugi veliki prevodilački pothvat A. Rebića bila je „Jeruzalemska Biblija" (KS, 1994.). On je s francuskog jezika preveo uvode u pojedine biblijske knjige Staroga zavjeta. Osim toga preveo je tumačenja i komentare uz pojedine biblijske tekstove te je s pravom potpisan zajedno s J. Fućakom i B. Dudom kao urednik cijelog djela. A. Rebić se već od studentskih dana pokazao talentiranim za jezike. No, u prevođenju Jeruzalemske Biblije, koja se prevodila s francuskog jezika na hrvatski, bilo je važno usporediti smisao tekstova s originalom, jer prijevod prijevoda može unijeti krivi smisao pojedinih biblijskih tekstova. A. Rebić je uspoređivao tekstove s originalima i tako u komentarima, bilješkama i uvodnim tumačenjima mogao uputiti na izvorni smisao tekstova.

Treći opsežni prevodilački posao bila je stručna jezična biblijska lektura prijevoda s engleskog „Biblijskog priručnika" u izdanju Kršćanske sadašnjosti i Grafičkog zavoda Hrvatske 1989. godine. Radilo se o jezičnoj, biblijskoj, teološkoj i izvornoj lekturi, koja bi zadržala smisao tisućljetnih tekstova Biblije. A. Rebić se u tom poslu dokazao kao neizostavni stručnjak poznat i izvan granica naše zemlje.

Četvrti prevodilački pothvat bio je prijevod s francuskog Ekumenskog prijevoda Biblije, gdje je A. Rebić preveo bilješke uz biblijske tekstove te uvode u pojedine biblijske knjige. Ovaj posao je bio veoma delikatan. Ne samo da je trebalo dokazati originalni smisao tekstova, nego i mogućnost prihvaćanja smisla od svih kršćanskih denominacija. On je te propozicije morao pokazati u komentarima i uvodima u tekstove pojedinih biblijskih knjiga.

Kao urednik Općeg religijskog leksikona u izdanju Leksikografskog zavoda „Miroslav Krleža" (Zagreb 2002.) mnoge je tekstove prevodio, oblikovao i leksikografski zaokružio s područja Biblije, židovstva, katolicizma i američkih religija. Prihvaćanje tog leksikona u teološkoj zajednici kako katolika tako i nekatolika i nekršćana pokazuje visoki stupanj uspješnog rada i prijevoda A. Rebića.

Rebić je od 1970. godine do danas preveo na hrvatski s raznih jezika 26 knjiga. Prevodio je s njemačkog, francuskog, talijanskog, engleskog i španjolskog jezika.

Držim da ima smisla ovdje spomenuti i njegov rad na vođenju hodočasničkih skupina u Izrael te organizaciju biblijsko-arheoloških seminara na kojima je on konsekutivno prevodio s raznih jezika predavanja mnogih stručnjaka angažiranih u Jeruzalemu, Jordanu i Grčkoj.

Rebićevi prijevodi na hrvatski su tečni, razumljivi, pogađaju duh hrvatskog jezika a da ne izdaju duh jezika s kojega prevodi. U prijevodima izbjegava tuđice, tako da mu je jezik čist, često s iznenađujućim novim riječima koje obogaćuju hrvatski jezik. On poštuje strukturu jezika s kojega prevodi, ali mu je draže hrvatske rečenice tako prereći da se s lakoćom čitaju. Zato mu je jezik bogat, raznolik, gramatički i pravopisno ispravan, a stilski maštovit.