Društvo hrvatskih književnih prevodilaca
Društvo hrvatskih književnih prevodilaca
Skromni i samozatajni kakvi već po defaultu moraju biti, prevodioci se rijetko pojavljuju kao glavni, pa i sporedni, likovi književnih djela, a naša tiha profesija očito pisce nadahnjuje znatno manje od naoko tako neuzbudljivih zanimanja kao što su službenik, guvernanta ili kućanica, koja sva prominentno figuriraju u povijesti svjetske književnosti. Zato je za nas prevoditelje posebno veselje kad nam u ruke dođe roman kao što je »Vatreno evanđelje« Michela Fabera, objavljen prošle godine u biblioteci Mitovi nakladnika Vuković & Runjić iz Zagreba, u kojem je junak naš kolega - lingvist i znanstveni suradnik Zavoda za klasičnu filologiju i orijentalistiku u Torontu, koji upravo svojim prevodilačkim radom odigra prometejsku ulogu. Theo Griepenkerl, naime, u Iraku pronađe drevne zapise te utvrdi da je posrijedi do sad nepoznato, ali autentično peto evanđelje iz pera stanovitog sluge Malha, koji se inače u »službenim« evanđeljima u Bibliji spominje poimence samo jednom, kao sluga kojem su odsjekli uho u Getsemanskom vrtu. Njegovi zapisi bacaju sasvim novo, i ne uvijek laskavo svjetlo, na Isusa Krista i njegove posljednje dane. Theo prevede Malhovo evanđelje s izvornog aramejskog i objavi ga, a bura koja se nakon toga podigne u svjetskoj javnosti svjedoči o neuništivoj snazi riječi koja preživljava tisućljeća.
Ovaj kontroverzni roman zahtjevan je zadatak za prevoditelja na kojem se sjajno iskazala naša kolegica Snježana Husić kojoj stoga dodjeljujemo ovogodišnju nagradu za najbolji prijevod proze. Talijanistica i komparatistica, asistentica na katedri talijanistike na Filozofskom fakultetu, urednica i prevoditeljica, Snježana Husić prevodi s talijanskog autore kao što su Niccolo Ammaniti, Italo Calvino i Pirandello, a s engleskog Williama Trevora, Chucka Palahnika i svojeg omiljenog pisca Philipa Pullmana. Prevodeći »Vatreno evanđelje«, nadahnuto je i vješto riješila sve probleme što ih nameće roman u kojem se javljaju tri vrlo različita registra.
Suvremena naracija prati doživljaje i razmišljanja glavnog junaka s kojim ćemo se svi mi lako identificirati dok grize donju usnicu sjedeći za kompjuterom i pitajući se »da Horeša prevede kao Georgiosa? Kuckajući po tipki za vraćanje, izbrisao je pet slova i umjesto njih utipkao 'Georgios'. Zatim je izbrisao 'Georgios' i utipkao 'Horeš'.« Poznato će nam biti i situacija kad Theo sam sebe tješi glede svojeg autora: » Pa dobro, Malho je, dakle, davež. I što onda? Tip nije prosječno fundamentalističko naklapalo iz Pripižđa koje piše svoj internetski blog. Nego autor najstarijeg očuvanog kršćanskog teksta! Osobno je poznavao dvojicu Isusovih učenika! Neumorno je propovijedao evanđelje u vrijeme kad je sveti Pavao još bio režimski batinaš poznat kao Savao Taržanin i bacao nepoćudne vjernike u tamnicu. Malho je možda cmizdravi niškoristi, ali je Važan, s jebeno velikim V!«
Tekst petog evanđelja napisan je jezikom i stilom biblijske tradicije koji je Husić znalački reproducirala, dok je posebno jezično zanimljiv, pa stoga i izazov za prevoditelja, onaj dio romana koji donosi komentare čitatelja na objavljeno peto evanđelje na stranicama internet knjižare Amazon - od sofisticiranih kritika do razjareno nepismenih napada.
Sve te probleme Snježana Husić riješila je dovitljivo, iskazujući iznimno prevodilačko umijeće i dar za jezik, a da pritom ni u jednom trenutku nije iznevjerila duh ili smisao izvornika.
Prijevod petog evanđelja u romanu »Vatreno evanđelje« imao je dramatične posljedice. Prijevod romana »Vatreno evanđelje« prošao je, kao i mnoge druge vrijedne knjige, nažalost gotovo nezapaženo. Stoga se nadamo da će godišnja nagrada Društva hrvatskih književnih prevodilaca privući zasluženu medijsku pozornost, a Snježani čestitamo!