Vanda Mikšic REDOVAN CLAN

 Životopis

Vanda Mikšic rodena je 9. lipnja 1972. u Šibeniku. Diplomirala je talijanski i francuski jezik s književnošcu na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a poslijediplomski studij završila na Université Libre de Bruxelles, doktoriravši na temu tišina u jeziku i poeziji Stéphanea Mallarméa. Živjela u Bruxellesu i Parizu, a danas živi u Zagrebu. Radi kao izvanredni profesor na Sveucilištu u Zadru, suradnica je Centra za knjigu, jedna od urednica biblioteke Domaine croate/Poesie pri izdavackoj kuci L'Ollave, te casopisa za knjigu Tema.

S talijanskog jezika prevodila Agambena, Baricca, Calvina, De Lucu, Eca, Pasolinija, a s francuskog Attalija, Barthesa, Baudrillarda, Bretona, Ciorana, Derridaa, Echenoza, Foucaulta, Kunderu, Morina, Pereca, Queneaua, Viana, kao i niz frankofonih pjesnika. Na francuski je prevela Maroevicevu antologiju Usklicnici (Points d´exclamation), dvije knjige odabranih pjesama Slavka Mihalica Examen du silence i Le Jardin aux pommes noires, s Martinom Kramer zbirku pjesama Branka Cegeca Lune pleine a Istanbul, s Brankicom Radic uredila i prevela dvojezicne knjige Mars poetica i Nitko ne govori hrvatski / Personne ne parle croate, kao i knjige pjesama Zvonimira Mrkonjica Table des matieres (s Martinom Kramer i Brankicom Radic) Miroslava Micanovica Virgule d'été (s Brankicom Radic), te Jure Kaštelana Berceuse des couteaux

Prevodi i filmove te scenarije (na hrvatski i francuski jezik).

Za prijevod Usklicnika DHK joj je 2004. godine dodijelio nagradu Davidias. Društvo hrvatskih književnih prevodilaca nagradilo ju je 2008. za najbolji prijevod nefikcionalne proze (Michel Meyer: Povijest retorike), a 2015. godine njezin je prijevod romana Georgesa Pereca Život nacin uporabe dobio nagradu Iso Velikanovic za najbolji prijevod u 2014. godini. Ministarstvo kulture Republike Francuske odlikovalo ju je ordenom viteza reda književnosti i umjetnosti.

Godine 2011. objavila je knjigu eseja Interpretacija i prijevodOd potrage za poetickim ucincima do poetike prevodenja. Koautorica je dvaju zbornika sa znanstvenih skupova, te jednog tematskog broja Književne smotre posvecenog belgijskoj frankogfonskoj književnosti. Autorica je niza znanstvenih i strucnih clanaka.

Poeziju objavljuje u domacoj i stranoj periodici. Godine 2001. pohvaljena na natjecaju Goranovo proljece za mlade pjesnike. Krajem 2012. izašla joj je prva zbirka pjesama Diši kroz masku, diši normalno, 2015. objavljena joj je i knjiga poetskih proza Fragmenti o bacanju kamena, a 2019. pjesnicka zbirka Moglo bi sve biti. U Francuskoj su joj objavljene zbirke Sels (L'Ollave, 2015), Ce temps, le notre (Al Manar, 2015) i Fragments sur (Pleine page, 2016) u prijevodu Martine Kramer i Brankice Radic, knjiga umjetnika Vaisseaux / Žile (Voltije, 2016) s Andréom Jolivetom, i Des transports (Lanskine, 2019) sa Jeanom de Breyneom. Na makedonskom joj je objavljena knjiga Ronenje (preveo Slave Gjorgjo Dimoski, PNV Publikacii, Skopje, 2019).

 Bibliografija

 Jezici

francuski  hrvatski hrvatski  francuski hrvatski  talijanski talijanski  hrvatski

Kontakt