Vanda Mikšić REDOVAN CLAN

 Životopis

Vanda Mikšić (1972., Šibenik) prevoditeljica je, pjesnikinja, profesorica i znanstvenica. Odrasla je i školovala se u Zagrebu gdje je na Filozofskom fakultetu diplomirala talijanski i francuski jezik s književnošću. Doktorsku disertaciju pod nazivom Des silences linguistiques a la poétique des silences. Ouvre de Stéphane Mallarmé obranila je 2005. na Université Libre de Bruxelles. Živjela je u Bruxellesu i Parizu, a danas živi u Zagrebu. Radi kao redoviti profesor na Sveučilištu u Zadru, suradnica je Centra za knjigu, jedna od urednica biblioteke Domaine croate/Poesie pri izdavačkoj kući L'Ollave, te časopisa za knjigu Tema.

Aktivno sudjeluje u popularizaciji znanosti, napose traduktologije, i promoviranju književnosti i prevodilaštva.
S talijanskog je jezika prevodila Agambena, Baricca, Calvina, De Lucu, Eca, Pasolinija, a s francuskog Attalija, Barthesa, Baudrillarda, Bretona, Ciorana, Derridaa, Echenoza, Foucaulta, Kunderu, Morina, Pereca, Queneaua, Viana, kao i niz frankofonih pjesnika. Na francuski je prevela Maroevićevu antologiju Uskličnici (Points d´exclamation), dvije knjige odabranih pjesama Slavka Mihalića, s Brankicom Radić uredila je i prevela dvojezične knjige Mars poetica i Nitko ne govori hrvatski / Personne ne parle croate, kao i knjige pjesama Ane Brnardić, Branka Čegeca, Jure Kaštelana, Dražena Katunarića, Zvonimira Mrkonjića, Miroslava Mićanovića, Brankice Radić (u suradnji s Martinom Kramer i Brankicom Radić).
Članica je Hrvatskog društva pisaca (članica Upravnog odbora od 2023.), Društva hrvatskih književnih prevodilaca, Hrvatskog P.E.N. centra, Hrvatskog filološkog društva te Hrvatskog društva za primijenjenu lingvistiku.
Od 2020. članica Tportalova žirija za najbolji hrvatski roman, kojim predsjedava od 2022. Od 2021. do 2024. članica povjerenstva za dodjelu državne nagrade Iso Velikanović za književno prevođenje.

Prevodi i filmove te scenarije (na hrvatski i francuski jezik).

U više je navrata sudjelovala kao mentorica na radionicama književnog prevođenja s francuskog (Zagreb, Sarajevo, Arles) i talijanskog jezika (Zagreb).

Sa svojim je studentima u svojstvu mentorice realizirala velik broj prijevoda koji su objavljeni.

Objavila je teorijske knjige Tragom Georgesa Pereca. Književno prevođenje kao pisanje čitanja (2024) i Interpretacija i prijevod (2011), u koautorstvu s Martom Huber znanestvenu monografiju Prijevodi i recepcija talijanske književnosti u Hrvatskoj od 1991. do 2020. (2023), a u koautorstvu s Mirnom Sindičić Sabljo znanstveno-književnu knjigu „Onda sam to ja“: Izbor iz suvremene frankofonske kratke proze (2020). Suuredila je dva zbornika sa znanstvenih skupova te jedan tematski broj Književne smotre posvećen frankofonskoj belgijskoj književnosti; autorica je velikog broja znanstvenih i stručnih članaka objavljenih u hrvatskoj i međunarodnoj periodici te zbornicima. 

Poeziju objavljuje u domaćoj i stranoj periodici. Krajem 2012. izašla joj je prva zbirka pjesama Diši kroz masku, diši normalno, 2015. objavljena joj je i knjiga poetskih proza Fragmenti o bacanju kamena, 2019. pjesnička zbirka Moglo bi sve biti, a 2024. zbirka Bosa. U Francuskoj su joj objavljene zbirke Sels (L'Ollave, 2015), Ce temps, le notre (Al Manar, 2015) i Fragments sur (Pleine page, 2016) u prijevodu Martine Kramer i Brankice Radić, knjiga umjetnika Vaisseaux / Žile (Voltije, 2016) s Andréom Jolivetom, kao i knjiga pjesama Des transports (Lanskine, 2019) sa Jeanom de Breyneom, napisana na francuskom jeziku. Na makedonskom joj je objavljena knjiga Ronenje (preveo Slave Gjorgjo Dimoski, PNV Publikacii, Skopje, 2019). Pjesme su joj prevođene i na engleski, makedonski, njemački, rumunjski, švedski i turski jezik. Kao pjesnikinja gostovala je na brojnim književnim događanjima, prije svega u Hrvatskoj i Francuskoj, ali i Belgiji, Makedoniji, Maroku i Moldaviji.

Za prijevod antologije Uskličnici Društvo hrvatskih književnika joj je 2004. godine dodijelilo nagradu Davidias, a od Društva hrvatskih književnih prevodilaca dobila je nagradu Josip Tabak za najbolji nefikcionalni prijevod u 2008. (Michel Meyer: Povijest retorike) te za najbolji pjesnički prijevod u 2020. (Aimé Césaire: Bilježnica povratka u zavičaj). Za prijevod romana Georgesa Pereca Život način uporabe dobila je 2015. godišnju nagradu Iso Velikanović.

Republika Francuska odlikovala ju je 2014. ordenom reda vitez umjetnosti i književnosti.


 Bibliografija

 Jezici

francuski  hrvatski hrvatski  francuski hrvatski  talijanski talijanski  hrvatski

Kontakt