Pregled novosti

Nagrada za najbolji prijevod publicistike Borisu Dumančiću za djelo "Otvorene vene Latinske Amerike" Eduarda Galeana

Eduardo Galeano (1940.–2015.), urugvajski književnik, novinar i mislilac, smatra se jednim od najvećih suvremenih latinoameričkih pisaca, a njegova djela "Otvorene vene Latinske Amerike" iz 1971. godine te "Sjećanje vatre" iz 1986. kapitalnim djelima latinoameričke kulture i povijesti.

Najčešće piše o Južnoj Americi, njezinoj povijesti, kolonijalizaciji, problemima s kojima se suočava, ali i o svojim osobnim borbama, idejama, prijateljstvu, ljubavi, prirodi.

Njegovi kratki poetski zapisi postali su dijelom južnoameričkoga folklora te se često citiraju.

Dobitnik je najprestižnije latinoameričke književne nagrade Premio de las Americas i niza drugih nagrada, a počasne doktorate dodijelila su mu brojna sveučilišta na Kubi, u Salvadoru, Meksiku i Argentini.

Galeanova djela prevedena su na dvadesetak jezika, a sada je knjiga "Otvorene vene Latinske Amerike", objavljena u nakladi Iris Illyrice, dobila i hrvatski prijevod.

Prevoditelj ove opsežne knjige Boris Dumančić hrvatskom je čitateljstvu poznat po vrsnim prijevodima dvadesetak djela, uglavnom suvremenih katalonskih autora kao što su Jaume Cabré, Merce Rodoreda, Carme Riera, Núria Amat, Maria Angels Anglada.

"Otvorene vene Latinske Amerike – 500 godina pljačke jednog kontinenta" ekonomska je povijest toga kontinenta koji, kako u uvodu kaže sam autor, još služi svome gospodaru i zadovoljava tuđe potrebe. Potresna je to priča o španjolskoj, britanskoj i naposljetku američkoj kolonizaciji, publicističko djelo koje se čita kao napeti roman.

Ovo opsežno djelo od gotovo 400 stranica Galeano je napisao za samo 90 dana da bi, kako je to sam objasnio, prenio neke činjenice koje službena povijest, koju pripovijedaju pobjednici, skriva ili o njima laže.

O kakvom je djelu riječ, najbolje je u predgovoru napisala čileanska književnica Isabel Allende ocijenivši da Galeano piše istančanim duhom, tankoćutnim osjećajem za trenutak i napetost. Njegovo pripovijedanje, dodaje, krasi tajanstvena snaga, zahvaljujući kojoj zaposjeda najskriveniji kutak čitateljeva uma, nagovara ga da čita i pročita do kraja, da se prepusti ljepoti njegovih riječi.

Sve to prisutno je i u prijevodu Borisa Dumančića, koji je majstorski na hrvatski pretočio priču o kontinentu koji je tijekom povijesti mnogo toga pretrpio, uspješno prenijevši svu autorovu ogorčenost zbog pljačke koja traje već petsto godina, ali i njegovu neizmjernu ljubav prema Latinskoj Americi i njezinu stanovništvu i lirski ton kojim ih izražava.

Zahvaljujući prijevodu kolege Dumančića i hrvatski čitatelji sada mogu uroniti u ovo djelo i doživjeti svu ljepotu Galeanova teksta. Na sve izazove koje je pred njega postavio autor, prevoditelj odgovara zadivljujućom vještinom. I njegov prijevod, baš kao i original, uvlači čitatelja u priču, čak i onoga kojemu gospodarske ili političke teme možda i nisu toliko bliske.

Ni u jednom trenutku ne gubi se piščeva lakoća pripovijedanja, baš kao ni stil koji je sam autor nazvao stilom ljubavnoga ili gusarskog romana.

Autorove su rečenice kristalno jasne, jednostavne i namijenjene, kako je on sam govorio, bilo kojem čitatelju, njegov jezik izravan, svakodnevni, a opet dubok. "Pokušao sam pisati tako da svatko može čitati moje djelo i uživati u njemu", tvrdio je Galeano. I baš se tu vidi vještina prevoditelja. Sve zamke i zadaće koje je pred njega postavio takav predložak, Boris Dumančić uspješno je preskočio i prenio lakoću autorove rečenice i njegov jezik blizak svakom čitatelju, pružajući nam isti užitak čitanja koji osjećamo čitajući izvornik.

I na kraju, kao što je Isabel Allende istaknula da Galeanova knjiga "teče lakoćom bajke", i za ovaj prijevod vrijedi isto – "teče lakoćom bajke" i čita se u dahu.

I zato ususret Mjesecu hrvatske knjige, koji će ove godine ukazati na važnost književnoprevoditeljske struke, iskreno čestitam ovogodišnjem dobitniku nagrade za prijevod publicistike.