Pregled novosti

Obrazloženje Godišnje nagrade "Josip Tabak" Društva hrvatskih književnih prevodilaca Patriciji Horvat za najbolji prijevod beletristike u 2024. godini

Anglistica i germanistica Patricija Horvat u posljednjih je dvadesetak godina prevela više od pedeset književnih djela s engleskog i njemačkog na hrvatski jezik. Njezini prijevodi donijeli su joj zasluženu reputaciju i pouzdane i kreativne prevoditeljice, jedne od onih čije ime ispod nekog naslova čitateljstvu dobrim dijelom jamči kvalitetno štivo.

Vrijedi to i za zbirku kratkih priča Noćni vlak objavljenu prošle, 2024. godine, u izdanju Bodonija. Riječ je o dvadeset i šest priča iz pera Thoma Jonesa, jednog od najcjenjenijih američkih autora kratke proze druge polovice dvadesetog stoljeća. Devetnaest je tih priča izabrano iz triju zbirki što ih je Jones objavio devedesetih godina prošlog stoljeća: The Pugilist at Rest („Boksač u trenutku predaha“) Cold Snap („Hladni val“) i Sonny Liston Was a Friend of Mine („Sonny Liston bio mi je prijatelj“). S druge strane, preostalih sedam kratkih priča do 2018. je godine, iz koje potječe izvornik ovoga prijevoda, Night Train. New and Selected Stories, bilo rasuto po časopisima te slabije poznato i onim čitateljima koji su Jonesa upravo u zbirkama pratili. Američkim čitateljima, ali i hrvatskim čitateljima koji čitaju na engleskom. Koliko je njih bilo, to nam nije moguće točno znati (svakako cijenjeni Jones nije toliko slavan kao Raymond Carver, s kojim su ga nerijetko uspoređivali), no da će sada biti čitatelja i čitateljica koji će na hrvatskom uživati u Jonesovoj prozi, u to možemo biti sigurni.

Čitamo li prozu Thoma Jonesa kroz lupu prevodilačke problematike, vidjet ćemo da su njegovi izvorni stilski odabiri, koje bi svaki prevodilac/prevoditeljica u prijevodu, jasno, želio signalizirati, usko vezani za teme kojima se bavi. Te su pak teme nerijetko (ali nipošto mehanički) nadahnute autobiografskim elementima – Jonesove stranice nastavaju likovi koji se bave boksom, kojima je Vijetnamski rat (makar u njemu i ne sudjelovali) obilježio život, koji prekomjerno piju i drogiraju se, čija je egzistencija obojena nasiljem. Pripadnici su nerijetko i manje obrazovanih slojeva američkog društva, a često iscrpljeni teškim radom na mukotrpnim i slabo plaćenim poslovima. Svakako je tu bilo mjesta za mačizam, ali nipošto isključivo, jer, kao što se muški likovi javljaju u prvom licu ili slobodnom neupravnom govoru, nalazimo i priče u kojima tu poziciju središnje pripovjedačke svijesti imaju i ženski likovi.

Što sve navedeno u tekstualnom smislu znači? Znači da u ovoj prozi nailazimo i na stiliziranu mimikriju substandardnoga kolokvijalnog govora američkih nižih slojeva (pa i kriminalaca) Srednjeg zapada (ali ne isključivo), na vulgarizme koji su njegov neizostavan dio, koja se pak stilizirana mimikrija u mnogo slučajeva i miješa sa standardnim američkim jezikom kojim (nemojmo se dati zavarati) vrlo obrazovani, silno načitani autor vlada tako suvereno da uspijeva izbjeći kićenost čak i kada njegovi likovi pokušavaju filozofirati o onome što se naziva „smislom života“, odnosno pomanjkanjem istoga.

Do ovih je tekstualnih osobina, držimo, i Patriciji Horvat bilo izrazito stalo te je Jonesove stilske postupke ne samo signalizirala, već i više nego uspješno u hrvatskom tekstu ponovila polučujući kod hrvatskog čitatelja/čitateljice učinke vrhunski bliske učincima originala. Vulgarizam tamo gdje mu je mjesto, to je lakši dio. Teže je bilo, a našoj prevoditeljici uspjelo, „olabaviti“ hrvatski standard do inačice koja nije usko vezana ni uz koji regiolekt, ali je kao substandardna i pripadna manje obrazovanim ljudima prepoznatljiva svima. To je učinila tamo gdje je trebalo, a na drugim mjestima hrvatski standardni jezik i teče i, dopustite ovaj izraz, „pogađa u sridu“ onako kako se to događa s Jonesovim američkim.

Navesti za gore rečeno dva-tri primjera s gotovo pet stotina stranica ne bi bilo dovoljno, dok bi navođenje dovoljnog broja primjera za potkrepu - trajalo predugo za ovu prigodu.

U trenutku kad se jedan od američkih majstora kratke priče prvi put potpunije predstavlja hrvatskoj književnoj publici, drago nam je da je to upravo tekstovima što ih je na hrvatskom također majstorski preispisala Patricija Horvat te joj s veseljem dodjeljujemo godišnju nagradu „Josip Tabak“ za prijevod fikcionalne proze.

Obrazloženje sastavila Iva Grgić Maroević