Pregled novosti

Obrazloženje Godišnje nagrade „JosipTabak“ Društva hrvatskih književnih prevodilaca

Miši Grundleru za najbolji prijevod poezije u 2022. godini

Mišo Grundler magistrirao je anglistiku i skandinavistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Od studentskih dana bavi se audiovizualnim prevođenjem za Hrvatsku radioteleviziju, sudski je tumač za engleski i švedski, povremeno se prihvaća i usmenog prevođenja, no ono što je nama ovdje najbitnije – sjajan je i plodan književni prevoditelj. Bez obzira na sve navedene grane prevođenja kojima se bavi, kada ga neko pita, odgovorit će da je upravo potonje: književni prevoditelj. S obzirom na dob i na činjenicu da se prevođenjem književnosti bavi tek nešto više od desetak godina, impozantna je produkcija koja stoji iza njegova pera, odnosno tipkovnice. Gotovo četrdeset djela u rasponu od beletristike, slikovnica i dječje književnosti, preko filozofije i publicistike do drame i poezije. Na zadnju spomenutu je, prema vlastitim riječima, slab. U tom smislu iznimno mi je drago što je dobitnik godišnje nagrade Društva hrvatskih književnih prevodilaca upravo u toj kategoriji.

Pjesnikinja za prijevod čijeg je djela nagrađen, Inger Christensen, čuvena je i jedna od najcjenjenijih danskih pjesnikinja, rođena 1935., preminula 2009. u Kopenhagenu. Bila je kandidatkinja za Nobelovu nagradu, no nikada ju nije dobila. U bogatom joj umjetničkom opusu, premda je pisala i eksperimentalne romane i eseje, ističe se poezija. Njezina je švedska prevoditeljica Marie Silkeberg navela da autorica riječi „upotrebljava preciznošću koja se čini jednostavnom, no prenijeti je u švedski vodi u poraz, izaziva tjeskobu.” Ako je prevoditeljica na srodan, skandinavski jezik, osjećala toliko strahopoštovanje prema Christenseninu poetskom jeziku, precizan je prepjev „Doline leptira” na hrvatski tim impresivniji. Dotična je zbirka autoričino zadnje za života izdano pjesničko djelo, pritom i uvršteno u kanon danske književnosti.

U njezinoj biografiji prevoditelj Mišo Grundler navodi da je ona, među inim, „bila erudit bez premca”. U dvojezičnim izdanju čak je i čitatelju koji ne poznaje danski jezik jasno koliko je i sam prevoditelj erudit dorastao prenijeti nam njezin jezik; sve od prvih katrena prvoga soneta pa do zadnjih tercina majstorskoga petnaestog:

Čijom li se čarolijom spojiše
što slatkim lažima da se zastrti
te vizije ljetâ što ispariše?

Muklim zvonom uha progovorila:
to pogled viđen je očima smrti,
ja promatram te s leptirovih krila.

(Hvem er det der fortryller dette møde
med strejf af sjælefred og søde løgne
og sommersyner af forsvundne døde?

Mit øre svarer med sin døve ringen:
Det er døden som med egne øjne
ser dig an fra sommerfuglevingen.)

Forma sonetnog vijenca izrazito je težak zadatak koji si pjesnik može zadati, a ništa manje lako nije niti prevoditelju koji ga uvodi u drugi jezik. Zahvaljujući svome talentu, svojoj besprijekornoj jezičnoj spretnosti i dosjetljivosti, kolega Grundler vjerno je prenio sve nijasne Christensenina jezika, poštujući i nikada ne iznevjerivši njezine rime i metriku, sve dok iz njegova višemjesečnog trudbeničkog rada nije proizašla pjesnička zbilja – u hrvatskome, kao i u danskom, jednako živa.

Stoga mu s neizmjernom čašću i radošću uime svih nas čestitam!